Zir – Berberov Buk – planinarsko sklonište Dušice – Sveto Brdo – Južni Velebit
Opis puta
Plan za vikend: rano ustajanje i uskakanje u kombi. Pravac Zir. Prijepodnevni uspon na Zir. Nakon Zira hlađenje u Zrmanji na Berberovom Buku. Navečer dolazak u planinarsko sklonište Dušice i odande noćni uspon na Sveto Brdo. Spavanje na vrhu. Sutradan jutarnje spuštanje do kombija pa penjanje na Tulove Grede i povratak kući.
Članovi posade: El Presidente, Garo, Krista, Jasna, Suzi, Gabi, Kornelija, Valentina, Džina, Bojan, Branka, Darko, Franjo, Ivana, Davor, Mario, i Lj.G.1
Kak ste svi stali u jedan kombi? Pogotovo, ak znamo da si vrlo nizak za svoju težinu ?!
Išlo se s dva kombija !!!
Zir
Zir je usamljena kamena gromada, nasred Like, vidljiva pored autoputa Zagreb – Split. Točka je HPO, Ličkih gorskih bisera, a može poslužiti i za Blizance. Polazište je zaseok Trkulji, do kojeg najlakše doći silaskom s autoputa na izlazu Gornja Ploča.
Uspon na vrh je lagan i traje oko sat vremena. Po smjeru je 1,9 km i 270 m uspona. Jedina planinarska staza koja vodi na vrh je u početku zemljana, a od polovice nadalje kamena. Šumarci s niskim drvećem nalaze se većinom staze.
Na pola puta nalazi se Kravlja špilja u kojoj se moguće rashladiti, jer je temperatura za ljetnih dana desetak stupnja manja nego van špilje.
Na parkiralištu nas je dočekao veliki pas pasmine kangal, no bio je umiljat. I gladan. Pri usponu su nas pratila dva simpatična mješanca, Šerpa 1. i Šerpa 2. Nisu nosili stvari i pleli su se pod nogama, ali su vodili na vrh i dragovoljno se nudili kao kušači hrane, za slučaj da je otrovana. Analiza hrane je bila besplatna, ali zahtijevala je veliku količinu uzoraka.
Berberov buk
Berberov buk je 200 metara širok slap na Zrmanji kod sela Muškovci. Okružen je brojnim ugostiteljskim i smještajnim objektima. Poslužio je kao okrijepna i rashladna točka, prije odlaska do Dušica i uspona na Sveto brdo. Zrmanja je bila idealne temperature za rashladiti se u vreli ljetni dan.
U blizini se nalazi selo Golubići kod kojih se nalazi Karlovački vrh (točka za Martinščak 30 ) i Kudin most (točka Jubilarnih 50 HP Pliva)
Dušice i uspon na Sveto Brdo
Jako lijepa vijest je da je u posljednjih godinu dana je napravljen / popravljen odvojak Majstorske ceste koji vodi do Dušica, tako da se mogu po njemu voziti osobni automobili. Samim time je put do Dušica skraćen za 5 km hodanja po makadamu (po smjeru) !
Put do planinarskog skloništa Dušice, vodi od okretišta, preko šume, po zemljanom putu. Traje 45 minuta. Put nije ravan i ispenje se oko 200 metara.
Planinarsko sklonište Dušice, točka HPK, je jednostavna nastamba, koja ima blagovaonu i spavaonu za otprilike dvadesetak ljudi. U blizini su dva stalna izvora vode. Skloništem upravlja PD Belveder iz Biograda na moru. Žig nije nađen.
Ime je dobilo po livadama – pašnjacima, na kojima je smješteno, koje su pak dobile ime po dušama dječice, koje su Osmanlije za svoja osvajanja otela u janjičare.
Sklonište je stalno nastanjeno domarom – puhom, koji voli “pričati” s gostima u gluho doba noći.
Uspon na Sveto brdo iz Dušica je po stazi koja je zemljana i travnata, prošarana kamenjem. Duljina je oko 2,8 km, ali penje se skoro 500 metara pa je put strm i uspon traje sat i 45 minuta. Vrh je travnat s dominantnim križem. Točka je HPO, Vile Velebita, Velebitskog planinarskog puta, Svetih vrhova.
Žig je nekoliko metara ispod vrha, kod sandučića s upisnom knjigom, koji se nalazi na stazi prema Ivinim vodicama i Vlaškom gradu. Odnosno, ako se stane pred križ tako da se gleda prema moru, žig je desno od križa 15 metara. Žig je trokut, natpisa Sveto Brdo, 1751 m.
Uspon po noći, iako strm, bio je ugodan zbog, i samo zbog, ugodne temperature.
Spavanje na vrhu posebna je avantura. Valja obratiti pažnju na sljedeće detalje:
1. karimat i vreća za spavanje postavljeni na kosini djeluju kao tobogan;
2. vreća za spavanje kupljena prije dvadeset godina nije pratila tvoj rast pa je zakopčavanje do kraja nemoguće;
3. vremenske neprilike na vrhu su nestabilne, pa treba očekivati vjetrove, rosulju i slične radosti.
Nastavno na treću točku, cijelu noć sam se namještao da izbjegnem vjetar i da mi bude toplo. Tješila me misao da će uskoro sunce i da će zagrijati moj najrazvijeniji mišić: gluteus maximus. Kako sve u planinama ide po planu, ujutro nije bilo ni S od Sunca, vjetar se pojačao, a umili su nas niski vlažni oblaci.
Ništa od doručka na vrhu i “čarobne” zore. Nastupilo je brzo pakiranje po još jačem vjetru. Od sreće sam zdušno izrecitirao novi sijaset psovki, u kojima nažalost nisu mogli uživati ostali, jer su bile prigušene vrećom za spavanje. Još kad sam se sjetil da moramo požigati dnevnike po tom vremenu, krenul sam s drugom kiticom psovki. Zvuči možda ružno i primitivno, ali ne treba zanemariti zdravstveni i terapeutski učinak sočne psovke.
Biti nizak za svoju težinu i planinarenje: prednosti i nedostaci
U jeku jakog negativnog trenda body shaming2 kulture u svijetu, ovo je realni, u praksi ispitani i potpuno nepristrani osvrt.
Prednosti
- vjerojatnost da te otpuhne vjetar s vrha: mala do nikakva
- spavanje na ležaju od neravnog kamenja udobno kao i na madracu
- dobra prirodna izolacija za spavanje na niskim temperaturama
Nedostaci
- nema
Kam se itak pšeš na breg po noči, majmonbik jen?!
Prevedeno na standarni hrvatski: da li je sigurno planinariti po noći, ljubavi?
Pitanje je na mjestu, budući da u planine uvijek treba ići sa strahopoštovanjem. Ići po noći znači nepotrebno zazivanje nevolja, jer težak put dodatno kompliciramo slabom vidljivošću. No nije baš tako strašno kako se čini na prvu. Naglavna lampa je vrlo praktično rješenje koje dobro osvjetljuje put. Ako se kreće pitomim, tehnički nezahtjevnim stazama, problema nema, jer je osvjetljenje skoro kao po danu.
Otegnuta okolnost je ta, da su udaljene markacije puta teže uočljivije, pa treba dobro gledati kuda ići. Rješenje tog problema je praćenje kretanja uz aplikaciju s digitalnim tragom, koja javlja, ako skrenemo s puta. (U ovom slučaju nije bilo potrebe za tim, budući da smo bili potpomognuti punim mjesecom.)
Prednost noćnog uspona (i to nemala) je planinarenje po nižim temperaturama i neizloženost suncu. Pritom mislim na destinacije koje su drugačije nedostupne po ljeti: Velebit, Mosor, Biokovo i sve južnije, carstva golog usijanog kamena i zmija, bez trunke hlada.
Spavanje na vrhu pa je drugi par cipela gojzerica. Potrebno je pored ostalih stvari nositi vreću i podlogu za spavanje na vrh, možda i šator. Vjerujem da nitko nije obožavatelj dodatne prtljage, bez obzira na njenu malu masu. Kako su vremenski uvjeti na višim vrhovima često nestabilni, vjerojatno je da će nakon suhog uspona uslijediti mokri snovi na vrhu. Ili neugodni vjetrovi. Niska temperatura zasigurno. Prevedeno: treba nositi dodatnu odjeću te zaštitu od kiše i vjetra. Još dodatnog tereta.
Zaključak: noćno planinarenje nije bauk, ali spavanje na vrhu bih izbjegao, ako mogu.
Noćni planinarski uspon: prednosti i nedostaci
Prednosti
- 100% hlad cijelim putem
- slaba vidljivost: ne vidi se koliko još treba do vrha
- zmije i insekti spavaju
- ako koja zmija ne spava, vrijedi točka 2: slaba vidljivost
- na svim fotkama dobro ispadneš zbog točke 2
Nedostaci
- doručak je daleko
