Brač – Vidova gora – Gažul – Pustinja Blaca – Zmajeva špilja
Opis puta
Izlet je odrađen u organizaciji HPD Međimurje. Budući da su morski izleti vrlo popularni, organiziran je prijevoz autobusom. Krenulo se u petak u noći 00:30, a vratilo u nedjelju navečer. Izlet se činio kao “tri dana brčkanja na moru” no za nadobudne hodače sva tri dana su bila ispunjena planinarenjem. Neki nisu ni posjetili čuvenu plažu u Bolu. Krenimo redom.
Dan prvi: “inverzno” planinarenje do pustinje Blaca
Nakon noćnog puta i trajekta u jutarnjim satima slijedilo je iskrcavanje na Brač. Autobusom se produžilo do ishodišta prvog dana, zaseoka Obršje. Slijedio je doručak s nogu u organizaciji El Presidentea: salame, naresci, kuhana jaja, sirevi, pekmez od svinje, kolači, sokovi i ostala tekuća pitanja. Logistika HPD-a nikad ne zataji! Slava im!
Nakon okrijepe slijedilo je svečano postrojavanje i podijela u dvije grupe: Nadobudni i Voltareni.
Voltareni su se direktno spustili do pustinje Blaca i vratili do autobusa istim putem. Nadobudni su došli do pustinje Blaca okolnim kružnim putem: najprije spuštanjem do obale i uvale Vele Farske, pa obalom do uvale Blaca i napokon usponom dolinom Blaca. Odakle i pridjev “inverzno”, budući da se najprije spuštalo, pa zatim penjalo.
Nakon pustinje Blaca, spustilo se u Bol na Braču gdje je organizirana večera i noćenje u Villi Daniela.
Ukupno: 12,50 km, 650 m uspona i cca 4,5 sata hoda.
Pustinja Blaca
Kad se spominje pustinja Blaca, ne misli se na geografski pojam pustinje kao takve, već se radi o pustinjačkom samostanu – naselju kojeg su osnovali i vodili izbjegli svećenici glagoljaši od 1550. Započeta je kao kamenjem ograđena pećina, ali se kroz stoljeća proširuje na nekoliko kuća, pa i zgrada i kapelicu, budući da su pustinjaci ostvarivali značajna sredstva obrađivanjem zemlje i trgovinom.
Zadnji samostanski svećenik Miličević umire 1962. i od tada se pustinja vodi kao povijesni i kulturni spomenik i muzej sa stalnim postavom. Među ostalim artefaktima postoji i redovnički glasovir, kojega je trebalo “na noge” dopremiti iz uvale Blaca dva kilometra uzbrdo po strmoj kozjoj stazi. Navodi se da je za taj poduhvat trebalo 12 ljudi, 8 sati i 56 litara vina.
Dan drugi: Bol – Vidova gora – Gažul
Drugog dana osnovana je još jedna podgrupa unutar Nadobudnih. Dvije Nadobudne nakon jutarnjeg trčanja dobile su inspiraciju, da osnuju službenu podsekciju HPD-a za trčanje, tako da mogu prezentirati HPD na službenim natjecanjima. Odlučile su se nazvati Drkačicama (u nekim selima u Međimurju se za trčanje govori drkanje). Dobronamjerno su savjetovane da naziv nije najspretniji i da nađu neki drugi naziv, koji nije dvosmislen. Međutim sve savjete su kategorički odbile, kunući se pritom, da inzistiraju na očuvanju autohtonog međimurskog izričaja.
Koliko je trčanje loše za njih i okolinu pokazat će se kasnije. Iz prve ruke su priznale da trčanje ne skida potkožne masnoće. Nevezano za to, teglica Nutelle je nestala s njihova stola već prvi dan na doručku.
Nakon doručka, ostatak Nadobudnih je razmatrao: “ustat ili odustat”. Plan je uspon na Vidovu goru, no vremenske prognoze su pokazivale kišu i pljusak, ali nisu bile usuglašene u koji sat točno. Kako to obično biva, ako ostanemo u Bolu, sunce će sijati cijelo vrijeme. Ako pak krenemo na uspon, možemo garantirati prolom oblaka. Odlučeno je da se ipak krene, ali čim prije. Međutim Drkačice su zbog jutarnjeg drkanja kasnile 27 minuta. Jer treba se uredit za uspon. Nikako ići gore, ako kosa nije ispeglana.
Uspon na Vidovu goru odvijao se po dobroj stazi. Budući da se kretalo praktički sa 0 mnv trebalo je savladati 780 mnv. Kako je rasla nadmorska visina, počela je kišica pa su kabanice, koje inače teglimo u ruksacima, bile pun pogodak. Međutim pri vrhu, na samom grebenu uslijedio je pljusak. Kabanice su zaštitile gornji dio, no noge, stopala, cipele su bile skroz mokre. Pljusak je bio intezivan tako da je po stazi krenula bujica. Valjalo je stati i pričekati. Šteta, jer do vrha i natkrivenog bivšeg planinarskog doma Vladimir Nazor nam je malo falilo. Ne bih rekao više od 27 minuta hoda.
Kiša je prestala, vrh je osvojen, žigovi potreskani, sunce je granulo. Preostalo je pričekati Voltarene da dođu sa suhom robom i autobusom po nas. Kad se sve zbroji i oduzme ispalo je zanimljivo i pozitivno iskustvo, sve u svemu.
Najbezvezniji dio cijelog poduhvata bile su na kraju su opaske Voltarena:
“Kaj se tak pokislo držite?” i ” Znate da se i autobusom moglo gore?”
Ili pak naslikavanje svakog posebno u istom kadru za fejs, gdje se “dira” prepoznatljivi vrh bolske plaže.
Autobusom se produljilo do zaseoka Gažul, gdje nas je čekao ručak. Šteta kaj nije bilo dežurnog nutricionista Igora s nama. E Igore, kakva je to peka bila! Vele za Bračane da su škrti, ali peka je bila sve samo ne škrta. Topla preporuka. ( Na potkožne masnoće se nije pazilo. op.a. )
U zaseoku se također nalazi planinarska kuća Gažul.
Ukupno: 6,25 km, 750 m uspona i cca 2,5 sata hoda.
Dan treći: Zmajeva špilja
Treći i posljednji dan i neka nova podjela. Stara podjela na Voltarene i Nadobudne je nestala, grupe su se pomiješale i razdijelile na One koji žele znati više i One koji ne žele znati više.
Prva grupa otišla je u Murvicu, gdje se našla s vodičem Zoranom Kojdićem, koji je vodio turu za Zmajevu špilju. Postoje vodiči i “vodiči“. Zoran je Vodič (s veliko V), domorodac, koji turu Zmajeve špilje vodi već skoro dvadesetak godina i živi tu materiju. Nema toliko vremena koliko zanimljivih stvari može ispričati o špilji, povijesti Brača i ljudima na Braču. Bez obzira na interese, svatko će naći njegovo vođenje zanimljivim. Topla preporuka.
Zmajeva špilja dobila je ime po reljefu Zmaja koji je isklesan u stijeni pećine. O njegovom porijeklu postoje dvije teorije: jedna da su ga napravili popovi-glagoljaš, kad su zaposjeli špilju i preuredili ju u pustinju. Druga teorija tvrdi da je zmaj u špilji prije dolaska glagoljaša, još iz vremena prije kršćanstva tj za vrijeme staroslavenske mitologije, te je kasnije preuređen u reljef koji odgovara kršćanskoj naraciji. Konkretnije, knjizi Otkrivenja (apokalipse)
Zašto je većina vrhova u Dalmaciji nazvano po Sv. Iliji, Sv. Vidu, Sv. Jurju?
Ukratko, pokrštavanjem Slavena staroslavenska božanstva zamijenjena su sličnim kršćanskim. Konkretno ova tri sveca u nekoj od svojih karakteristika mijenjanju Peruna, vrhovnog staroslavenskog boga, čijim imenom su nazivani vrhovi prije dolaska kršćanstva.
Sv. Ilija simbolizira nebeske kočije i grom, Sv. Vid znanje i svjetlost, a Sv. Juraj je poznat po ubijanju zmaja. Zmaj je inače obličje koje poprima Veles, protuteža Perunu, kojeg Perun redovito umlati.
S druge strane, pećine, močvare i uvale su redovito bila mjesta, gdje obitava Veles, pa po jednoj teoriji zmaj u Zmajevoj špilji bi mogao predstavljati Velesa.Fun fact: pretpostavlja se da je međimurski vrh Mohokos ime dobio po Mokoš, staroslavenskoj božici oko koje se Perun i Veles mlate.
S posjetom špilji završila je trodnevna bračka avantura. Preostalo je ukrcavanje u autobus i pravac domov.
Inače, sve je to moguće vidjeti na TV-u
Ovaj izlet se poklopio s izlaskom HRT-ove epizode “Brač” iz dokumentarnog serijala Planine.
Itinerar epizode je potpuno isti kao i naš. Jedina razlika je u pristupu – pristup cijelog serijala je filozofsko-nostalgično-refleksivno-pozitivistički i valja ga cijelog pregledati više puta.
Jedina mu je zamjerka što ne odgovara na bitno pitanje: “a di je pečat ?!“Zoran, koji je sudjelovao u epizodi, podijelio je zanimljivu anegdotu sa snimanja. Budući da redoslijed snimanja često zbog praktičnih razloga ne prati tijek epizode, najprije su snimili završnu večer s pekom u Gažulu. (E Igore, da si ti vidio kakva je to peka bila !!!) Tu scenu nisu na kraju uvrstili u epizodu. Ne zbog peke. Peka je bila savršena. Zbog scene koju su snimili dan kasnije, kad su pri usponu u pustinju Blaca spasili malo janje. Ništa sporno, ali se sjetiše da su janjci sastavni dio peke, tako da njihovo “spašavanje” ne dobije krvoločni ton.
Ukupno: 3,50 km, 250 m uspona i cca 1,5 sata hoda.
Kontrolne točke
- Vidova gora je najviši vrh otoka Brač, a ujedno i najviši vrh svih jadranskih otoka, s nadmorskom visinom od 780 metara. Na vrhu se nalaze vidikovac, antenski toranj, veliki zavjetni križ i neuređena planinarska kuća Vladimir Nazor. Žig vrha je na stupu blizu antenskog tornja, trokut natpisa Vidova gora 780 m.
KT obilaznica: HPO, 40 godina Kamenjaka, Sveti vrhovi - PK Vladimir Nazor Izgrađena je 1936. godine uz sam rub litice na vrhu Vidove gore. Tijekom godina, kuća je služila kao sklonište, nakon toga je prenamijenjena u restoran. Danas je nažalost u ruševnom stanju, van funkcije i zahtjeva kompletnu obnovu. Žiga nema, postoji kamena ploča s natpisom. Fotka se priznaje za e-HPK.
- Planinarska kuća Gažul – smještena je u zaseoku Gažul, na nadmorskoj visini od 574 metra. Nalazi se oko 3 km sjeveroistočno od vrha Vidove gore. Kuću su uredili splitski i brački planinari, a osnova objekta je metalni kontejner smješten u lijepom šumskom krajoliku. Neopskrbljena, otvorena po najavi. Žig je kod ulaznih vrata. Kontrolna točka HPK.
- Zmajeva špilja poznata i kao Dragonja spilja. Nalazi se iznad mjesta Murvica na 300 mnv. Špilju je moguće posjetiti isključivo uz vodiča, jer je zatvorena za samostalne posjete. Za žig sam zaboravio pitati.
KT obilaznica: Špiljama Lijepe naše
