Tulove grede – Južni Velebit – Vila Velebita
Opis puta
U prijašnjoj epizodi: družina je prenoćila na Svetom Brdu, no zbog loših vremenskih uvjeta na vrhu, noćenje je skraćeno, a doručak uskraćen.
Hoće li neispavanost utjecati na plan koji je zacrtan za novi dan?
Hoće li biti zmija na Tulovim gredama?
Da li će Mario biti konačno vidljiv na skupnoj fotki?
Hoće li Davor stići isplanirati izlet za Ivanu? Bolje pitanje: hoće li Ivana biti konačno zadovoljna Davorovim planom?
Da li će Branka konačno posjetiti Dubrovnik?
Hoće li naslovni anti-junak konačno skinuti koju kilicu? – pročitajte u novom nastavku. 1
Ni o kamen, ni o drvo, već o Tulo
Tulove grede, na samom jugu Velebita, iskaču svojim oblikom i položajem. Nalaze se uz Majstorsku cestu koja od 1832. spaja unutrašnjost s priobaljem preko Velebita, točnije Lovinac s Obrovcem.
Tko misli da su nazvane po gosp. Tulu, u zabludi je. Naziv dolazi od lokalne riječi tulo koje označava vreteno ili pak stožasti tuljac oko pasa kosača u kojem drži brus za kosu. U oba slučajeva opisuju nešto stožasto ili vretenasto pa bi doslovni prijevod bio vretenaste ili stožaste grede, što bi bio najvjerodostojniji opis te kamene formacije.
Svojim oblikom, Tulove grede su budile maštu od davnina pa su u narodnoj predaji mjesto gdje se liježu zmajevi, gdje su zatočene vile i gdje se okupljaju vještice (babe, štrige). Vezano uz zadnju navedenu skupinu, za let je potrebno izreći tajnu magičnu formulu “Ni o kamen, ni o drvo, već o Tulo!”
Fotogenične Tulove grede i krajolik oko njih ovjekovječen je šezdesetih godina prošlog stoljeća serijom od jedanaest western filmova strane produkcije o Winnetou, liku Karl Maya. Filmovi su bili snimani na području nacionalnih parkova Paklenica, Plitvice, Krka, u kanjonu rijeke Zrmanje, u okolici Dubrovnika, u parku prirode Vransko jezero i na Velebitu i Tulovim gredama.
Planinska satnija Velebit
Memorijalna planinarska obilaznica Vila Velebita otvorena je u spomen na Planinsku satniju Velebit (PSV) koja je u domovinskom ratu branila najveću i najljepšu hrvatsku planinu. PSV osnovali su u travnju 1991. u prostorijama HPS-a iskusni planinari. U sastavu satnije bili su dragovoljci i domoljubi s bogatim planinarskim, speleološkim, alpinističkim i iskustvom gorskog spašavanja. Znak PSV-a je runolist. Satnija je djelovala na području NP Paklenica, u trokutu čije vrhove čine Seline, vrh Badanj i Sveto brdo. Nakon akcije Maslenica, PSV djeluje na Tulovim gredama. PSV-om zapovijedao je dipl.ing. Jerko Kirigin, alpinist i gorski spašavatelj s bogatim planinarskim iskustvom. 2
Kontrolne točke
Na Tulovim gredama nalaze se četiri kontrolne točke, koje su jedino KT obilaznice Vila Velebita III. etapa. Budući da su žigovi specifični, ne mogu poslužiti ni za jednu drugu obilaznicu.
Za obilazak svih točaka i povratak na parkiralište potrebno je 2 – 3 sata.
- Podprag KT16 Žig se nalazi uzidan u stijenu na samom početku planinarskog puta za Tulove grede.
- Penjački put na Tulove grede KT17 Na vrh se može doći i penjačkim putem, ali se ne preporuča ako niste vični penjanju. Žig se nalazi u podnožju stijene, na morskoj strani Tulovih greda, na početku penjačkog puta. Do njega vodi odvojak s planinarske staze koji je od KT16 udaljen kojih 200 metara. Na kamenu pored staze je naznačeno skretanje za penjački put udesno i potrebno je kojih 10 minuta do žiga, koji je zazidan na stijenu.
- Vrh Tulovih greda KT18 ili Vrh hrvatske zastave. Žig se nalazi u podnožju, na stijeni prije uspona na sam vrh. Žig osim broja 18 i Planinske satnije Velebit nema drugih informacija na sebi pa ne može služiti kao vrh za druge obilaznice. Uspon na vrh nije jednostavan i zahtjeva spretnost i oprez.
- Vidilica KT19 Nalazi se u usjeku među stijenama, iza jednostavnog skloništa. To je malo sklonište i ne treba ga pobrkati s većim skloništem u amfiteatru. Po povratku sa vrha Tulovih greda treba skrenuti na odvojak koji je markiran crvenim crtama i za 2-3 minute penjanja dolazi se to skloništa. Žig se nalazi iza skloništa na stijeni.
