U članku je opisan način kako podesiti gsp sat na primjeru sata Garmin Fenix 3, ali vjerujem da i ostali proizvođači imaju slične postavke.
Snimanje traga
Kod snimanja traga, našao sam da su bitne 4 stvari:
- postaviti uređaj da snima poziciju što je moguće češće. Sat koji koristim (Garmin Fenix 3) npr. ima dvije opcije za snimanje: svake sekunde ili pametno snimanje. Pametno snimanje snima u rijeđim intervalima, kako bi se sačuvala baterija i kako bi podaci zauzimali manje mjesta u memoriji. Međutim, tako snimnjeni trag je manje točan.
- upiti GPS signal. Naletio sam na na izraz soak GPS (prevedeno “upiti GPS”). Za točan GPS položaj, potreban je signal od minimalno 4 satelita. No ako uspostavimo vezu s više satelita, izračun položaja je točniji, a veza je jača. Preporuča se početi snimati trag 2 – 5 minuta prije samog početka hodnje, pustiti da se uređaj skocka, a kasnije tih 2-5minuta ukloniti iz traga. Drugim riječima, pustite uređaj da upije čim jači GPS signal 🙂
- prekinuti snimanje u vrijeme pauze. Kod višeminutnih stanki (npr. pečatiranje, gablec, rakija, kolo…) preporučljivo je prekinuti snimanje traga (Stop -> Resume). Time će se izbjeći anomalije stajanja, a i podatak o vemenskom trajanju aktivnosti će ostati točan.
Postoji postavka u satu Auto stop recording koja automatski prekida snimanje traga kada se ne krećemo. Tu mogućnost baš ne koristim previše, jer sam ustanovio da ne razlikuje točno kad je stanka, a kad se npr. sporo penjemo po ferati. - uključiti treću dimenziju: postoji opcija 3D speed and distance koja kod izračuna brzine kretanja i udaljenosti uzima u obzir i treću dimenziju, tj visinu. Po defaultu se koriste samo tlocrtni podaci, što nikako ne odgovara kod planinarenja i penjanja.
Razlika između pametnog snimanja i snimanja svake sekunde
Na ovom karikiranom primjeru su nacrtana dva traga: plavi je sniman svaku sekundu i prati planinarsku stazu, dok je crveni sniman svaku desetu sekundu. Na ravnim dijelovima tragovi se poklapaju, ali kad staza počne krivudati odstupanja više nisu zanemariva. Plavi segment je ukupne duljine od 497 m, dok je crveni dug 431 m ! ’nuff said !
Ako sat ima ugrađen barometar …
To je dobra vijest, jer barometarski način snimanja visine je najtočniji, ako su atmosferski uvjeti stabilni i ako se ispravno snima. Na atmosferske uvjete ne možemo utjecati, ali možemo ispravno snimiti trag.
Prije svega, na početka snimanja traga potrebno je umjeriti trenutnu visinu na uređaju (kalibracija uređaja); saznati nadmorsku visinu naše pozicije (preko table planinarskog doma, pomoću izohipse na karti ili podatka o nadmorskoj visini naselja) i prema njoj uskladiti uređaj. Zašto je to bitno? Tlak zraka varira iz dana u dan, pa je potrebno reći satu: danas je toliko hektopaskala jednako ovoj nadmorskoj visini. Time dobivamo točnu referencu za snimanje traga.
Planinarenje je često višesatna ili cjelodnevna aktivnost i vremenski uvjeti se često mijenjaju, pogotovo u planinama. Stoga je povremena kontrola visine preporučljiva: ili pomoću izohipse na karti, ili preko visine obiđenog vrha ili kontrolne točke. U pravilu su odstupanja 10-20 metara, što je prihvatljivo. Kod vrhova i kontrolnih točaka odstupanje može biti i veće, jer je opet upitno koliko je točno izmjerena visina vrha. Često o visini vrha imamo više različitih podataka: jedan na geodezijskom portalu, drugi na žigu, treći na natpisu na vrhu, četvrti na karti, peti u dnevniku obilaznice. U tom slučaju najbolje je uzeti aritmetičku sredinu svih podataka kao referencu. 🙂
U slučaju većih odstupanja, potrebno je ili stati i umjeriti uređaj ponovo i nastaviti snimati, ili nastaviti snimati pa kasnije uzeti podatke o visini iz DEM-a. Takvi su slučaji rijekti, barem po mojem iskustvu dosad. U 150 mjerenih izleta oscilacije vremena pojavile su se jednom ili dva puta.
